Prošle sam se godine, zahvaljujući Čistoj divljini, bespovratno zaljubila u pisanje K. A. Tucker, pa što god da autorica objavi, to će naći put do moga srca. Iznimka nije ni Deset malih udaha koji su izvorno objavljeni još 2012.,što je nekih šest godina prije Čiste divljine, za koju mislim da je autoričina najbolja knjiga do danas.
Mada se vidi razlika u pisanju i koliko je napredovala od jedne do druge knjige, meni se i ova strašno svidjela i riječ je o još jednoj modernoj bajci koja budi sve moguće emocije i ne možete ostati ravnodušni na ovu priču, koliko god joj sitnih zamjerki pronašli.
U središtu ove životne, ljubavne priče nalazi se Kacey Cleary. Prije nekoliko godina Kacey je sudjelovala u prometnoj nesreći, u kojoj je samo ona preživjela, a pijani vozač usmrtio je njezine roditelje, najbolju prijateljicu i dečka. Nakon tog događaja uslijedili su mjeseci i mjeseci fizikalne terapije i oporavka, alkohola, droge i beznačajnog seksa, a koliko god se činilo da se ne može izvući iz mentalnog kaosa koji je ovaj tragični događaj napravio u njenom životu, Kacey ima veliki razlog za borbu i da život ide dalje – tu je njezina mlađa sestra Livie, njezina zraka sunca. Mada su ih pod svoje uzeli rođaci, nakon jednog nastrljivog napada na njenu mlađu sestru, Kacey pakira kovčega i sa svom ušteđevinom koju imaju, odlaze u Miami u nadi da će početi novi život.
Tamo će se useliti u zgradu u kojoj će odmah steći nove prijatelje: neobičnu Storm i njenu kćer Miju, ali i novog stanara koji se doselio neposredno kad i one – Trenta Emersona, a koji će odmah Kacey svojom privlačnošću okupirati misli. Trent se čini kao princ na bijelom konju koji će iz Kacey izvući oko najbolje, ujedno je suočavajući s ranama iz prošlosti koje joj ne daju da ide dalje. No, i Trent sam krije neke tajne… Što ako su im, na neki način, sudbine slične?
Moram priznati da sam totalno ušla u priču i proživljavala Kaceyine emocije i njezinu borbu u oporavku i zacijeljivanju, da me obrat na kraju iznenadio. Vrlo naivno od mene, jer je sad kad vratim film, bilo očekivano. No, ponijela me ljubavna priča, jer Tuckerica ima to nešto zanesenjačko lijepo u pisanju i s njom je baš jednostavno otploviti u svijetove.
Mada vidim da mnoge ova knjiga nije oduševila u tolikoj mjeri kao Čista divljina, meni je baš godila i radujem se čitanju nastavaka.
Ovo je jedna duboka i velika priča o posttraumatskom poremećaju, o drugim prilikama, o boli i zidovima koje podignemo oko sebe kad nas povrijede, i fizički i psihički. Uz najvažniju poruku – čudesna je moć zacijeljivanja kada uspijemo iznađu snagu da – oprostimo.
Prevela: Vjera Bogati
✨✨✨✨
Mamine knjige 