Na samom početku ovog mjeseca u ruke mi je došla knjiga koja me kompletno zarobila, zaokupila, držala mi pažnju od prve do posljednje stranice, a kada sam zatvorila posljednje poglavlje samo sam mogla reći – wow!
Par na broju 9 je definitivno najbolje napisan triler koji sam do sada pročitala, i voljela bih što više knjiga s ovakvim stilom pisanja. Priča započinje kada upoznajemo trudnu Saffron Cutler koja se sa svojim partnerom Tomom uselila u kolibu koju je naslijedila od majke, a u kojoj je prije živjela njezina baka. Nakon što građevinski radnici u dvorištu tijekom kopanja pronađu dva tijela, počinjemo pratiti priču iz nekoliko ženskih perspektiva; Saffronine, Lornine (njezina majka) i Rose-ine (njezina baka), kako bi saznali kome pripadaju pronađena tijela i što se točno dogodilo kad je prije najmanje 30 godina počinjen zločin. Tko ga je počinio?
U priču autorica ubrzo uvlači i perspektivu jednog muškog lika koji također ima interes u otkrivanju ovog misterija, nakon što ni sam ne vjeruje da je smrt njegove majke bila nesretan slučaj.
Policija će najprije krenuti po odgovore kod bake Rose, no postoji veliki problem – ona je u domu za starije i dementna je, boluje od Alzheimerove bolesti, pa se ne sjeća dobro svoje prošlosti, no nudi im fragmente starog života i iznosi detalje koji bacaju novo svjetlo na njezin život kakav su njezina kćer i unuka mislile da znaju. Tko je zapravo bila baka Rose i što rade dva tijela u dvorištu njezine kuće?
“Strah.Zbog njega radiš čudne stvari. On ti zamagli um.”
Dalje od ovoga ne smijem dijeliti s vama jer će se izgubiti svaka čar ove napetice. Priča se razvija tako da se klupko raspliće malo po malo, skačemo iz prošlosti u sadašnjost, iz jedne perspektive u drugu, ali ja slagalicu nisam nikako uspjela posložiti, pa sve do samog kraja kada nastupi finalni obrat koji me je doslovno izuo iz cipela i koji uopće nisam očekivala. Radnja teče napeto i uzbudljivo cijelo vrijeme, a ispred mene se svakom novom puzzle-om koja se uklapala u mozaik istovremeno otvaralo toliko novih pitanja i moram priznati da sam imala osjećaj da me autorica baca na sve strane, i to je izvela jako vješto. Oduševljena sam stilom pisanja i cijelim projektom Par na broju 9 od ideje do realizacije.
“Nije loše stvari koje je činila odložila u kutiju u dubokom podrumu svojega uma, da se to više nikada ne pogleda, da ne razbija time glavu. Ne kao što sam to ja činila.”
Možda će vam na prvu djelovati kao samo još jedan napeti misterij, no likovi ovog romana nipošto nisu jednodimenzionalni, i autorica se kroz priče o njihovim životnim problemima dotakla i nekih važnih tema poput staračke demencije, zločina spolnog uznemiravanja u liječničkoj struci, rehabilitacije ubojice i istospolne veze u sedamdesetima.
Od mene imate najveću moguću preporuku i jedva čekam vaše dojmove! 🤗
Za Puls Čitaj prevela Valentina Markasović.
Mamine knjige 