Prva najava ove knjige kod nas, nije me nešto posebno mamila, jer mi hobotnice u naslovu same po sebi nisu baš privlačna stvorenja. Onda sam zavirila na Goodreads i ponukana dobrom ocjenom koju ova knjiga tamo drži, dodala sam je na svoj popis. Znala sam da ne može biti loše, jer glavna urednica Sonatina naklade ima nevjerojatno umijeće da izabere prave knjiške dragulje, a ovom knjigom sam se uvjerila da još nisu izdali knjigu koja nije čistih 5⭐, barem od ovog što sam ja pročitala. Hvala Bogu pa sam promijenila mišljenje oko hobotnica jer sada znam da sam djelić svog srca poklonila nezaboravnom Marcellusu.
Teško je povjerovati da je ovo prvijenac autorice Shelby Van Pelt, no ako će joj svaka slijedeća knjiga biti na tragu ove, u meni je pronašla vjernog čitatelja. Sama autorica je bila fascinirana hobotnicama i njihovom inteligencijom, stoga ne čudi da su nama čitateljima baš poglavlja o Marcellusu i najdraža.
U ovom feel good romanu pratimo tri lika: hobotnicu Marcellusa koji je zatočen u akvariju u Sowell Bayu, sedamdesetogodišnju čistačicu Tovu koja pod stare dane, nakon što je ostala bez obitelji (sin Erik nesretno je preminuo kad mu je bilo samo 18,a suprug Will je preminuo nakon bolesti), uživa u čišćenju kao najboljoj zabavi,te tridesetogodišnjaka Camerona koji dolazi u Sowell Bay u potrazi za svojom obitelji i odgovorima o svom podrijetlu. Naime, mama ga je prepustila na brigu teti, a oca nikad nije upoznao. Tragovi vode ka tome da se on nalazi baš u Sowell Bayu.
“Ona govori hobotnici. Ali, blagi Bože, ima osjećaj da je to stvorenje stvarno sluša.”
Poveznicu priče i sudbine ovih ljudi krije baš Marcellus, a dok se klupko odmotava (nije lako pretpostaviti kako) nemoguće je ne povezati se sa junacima ove priče. Tovu sam zavoljela na prvu i cijeli njezin opisani karakter zračio mi je pozitivnom energijom i toplinom. Pronašla sam i malo sebe u njenoj opsjednutosti čistoćom. Vrlo lako mi je njezina sudbina i polagano starenje dok se nosi s tugom oko gubitka djeteta izazvala sve emocije zbog kojih sam je željela čvrsto zagrliti i ne pustiti.
Neizmjerno sam uživala u tjelesnom i verbalnom načinu komunikacije između Tove i Marcellusa, a njihova povezanost i prijateljstvo najljepši je dio ove priče.
Mada je Cameron kao nesređeni tridesetogodišnjak mnogima bio iritantan lik, nije mi se bilo teško staviti i u njegove cipele i na neki način razumjeti cijeli niz pogrešnih poteza koje su ga doveli tu gdje je je.
“Ali ne sviđa mi se rupa u njezinu srcu. Ima samo jedno, ne tri, kao ja.”
Marcellus
Što sam starija, i meni ovakve feel good priče pričinjavaju veće zadovoljstvo od kojekakvih misterija i drame, i moje čitateljsko srce pronalazi zadovoljštinu u samom povezivanju s likovima i tom osjećaju topline i dragosti koji ostaje dugo nakon pročitanog, i koji izmami osmijeh na lice kad god pogledam na policu s tom knjigom.
Ovaj je roman nezaboravno iskustvo. A ja čvrsto i javno obećajem, drage hobotnice svijeta, da ću malo više obraćati pažnju na vas i ne moram ni reći da sam se i sama bacila u gledanje dokumentaraca o vama. 🐙
Prijevod: Mirna Čubranić
⭐⭐⭐⭐⭐
Mamine knjige 